Problem u kompaniji “Global Ispat Koksna Industrija” d. o. o. Lukavac (GIKIL) je težak, kompleksan i izazovan, ali nije nerješiv – izjavila je federalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo.
Ministrica je ranije održala nekoliko sastanaka s Upravom GIKIL-a, kao i sa sindikatima, a za danas je u sjedištu Federalnog ministarstva okoliša i turizma zakazan sastanak premijera FBiH Fadila Novalića, ministrice Đapo, premijera Tuzlanskog kantona Jakuba Suljakovića, kantonalnih ministara te direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove Anisa Ajdinovića o aktuelnoj problematici u vezi s radom privrednog društva GIKIL d. o. o. Lukavac.
Poznato je da GIKIL nema okolišnu dozvolu, koja je samo jedan od dokumenata potrebnih za rad. Uprava GIKIL-a je najavila da će dostaviti novi zahtjev za izdavanje okolišne dozvole i taj će zahtjev kada pristigne, kako je dodala Đapo, odmah dati u proceduru razmatranja. Inače, izdavanje okolišne dozvole je zakonom propisana procedura i zahtijeva određeno vrijeme.
– Predstavnike sindikata upoznali smi i s neozbiljnošću Uprave GIKIL-a, kao i zakonskom regulativom. Naravno, u potpunosti razumijem i suosjećam se s radnicima koji se brinu za svoju egzistenciju. To su ljudi koji su emotivno vezani za svoju kompaniju, tokom rata su išli na posao i čuvali svoja radna mjesta, neki su čitav radni vijek proveli u koksnoj industriji i GIKIL-u i razumljivo je da postoji strah čak i od promjene radnog mjesta, a pogotovo od njegova gubitka. Svi mi živimo od plaće i znamo kako je teško kada kasni, a da ne govorim o tome da se ne dobije nikako. To su teške situacije kako za radnike i njihove porodice tako i za cijelo društvo. BiH je zemlja koja je pretrpjela velika ratna razaranja, prijeratni privredni giganti su uništeni i nezaposlenost je ogromna i sasvim je normalno da se radnici bore za svoja radna mjesta – navela je Đapo.
S druge strane, kako je dodala, imate 500.000 stanovnika Tuzlanskog kantona koji se bore za svoje pravo na čistu životnu sredinu i koji su zabrinuti za svoje zdravlje.
– Moramo biti svjesni da problem poslovanja GIKIL-a potječe još iz 2003. godine, kada je Vlada Tuzlanskog kantona potpisala ugovor kojom je 51 posto upravljačkih prava dala stranom investitoru. GIKIL je s namjerom napravio ogromne dugove prema svojoj matičnoj firmi u Londonu koji bi danas za Vladu Tuzlanskog kantona bili veći problem nego zatvaranje hiljadu radnih mjesta – kazala je Đapo, upitavši zašto sve dosadašnje kantonalne vlade nisu bile zainteresirane za poslovanje i investiranje GIKIL-a.
Napomenula je da GIKIL, preko svog pogona energana, snabdijeva cijeli Lukavac s vodom i da je trebalo raditi na iznalaženju alternativnog napajanja grada vodom. Treba imati na umu i činjenicu da će, prema usvojenim strategijama iz energetskog sektora, naglasila je Đapo, koksare morati prestati s radom 2023. godine ukoliko želimo ići ka Evropskoj uniji, tako da se već sa sigurnošću može pretpostaviti da strani investitor neće ulagati u modernizaciju fabrike.
Dodala je kako se u rješavanje problema u vezi s GIKIL-om trebaju uključiti svi nivoi vlasti.
