Danas sam, nakon sjednice Vijeća ministara, imao press za tridesetak ili više novinara. Oni su mogli pitati sve šta su htjeli. Međutim, kada sam izašao iz sale, odmah iza izlaznih vrata, u hodniku do lifta, ispred mene se ukazala “novinarka”, koja je rekla da želi da postavi nekoliko pitanja. Pitao sam je zašto to nije uradila pred ostalim novinarima na velikom pressu i ušao u lift.
Umjesto odgovora, “novinarka” CIN-a, kako se predstavila – vjerovali ili ne – svojim tijelom blokirala je lift, momak pored nje mi je zabio kameru u lice, i ona je počela da me ispituje da li je moja jahta na prodaju, nešto o kupovini dionica… Naravno, to je potpuno normalno pitanje, ali da me neko, nekoliko sekundi nakon velikog pressa, gdje nije htio da se pojavi i postavi pitanje, drži blokiranim u liftu, nisam doživio za više decenija javnog rada.
Morao sam čak smiriti moje obezbjeđenje, jer ta žena nije popuštala!
Pola sata nakon toga, dobio sam pismeni upit, “novinarke” Milene Mitrović. U njemu je, čak, priznala da smo “razgovarali u liftu”, što se vidi i iz dopisa koji objavljujem.
Siguran sam da ovakav diletantizam nije naučila na žurnalistici u Beogradu, već je to pokupila u CIN-u, gdje ih uče da nepotrebno zaskaču po javnim ličnostima. Pa i po meni, koji je poznat po tome da ne bježi od novinarskih pitanja na bilo koju temu. Vjerovatno je baš zbog toga CIN spao na obični SPIN.
