Do mene dolaze zabrinuti glasovi, ali i neki politizirani stavovi, kako ću se ponašati kao ministar sigurnosti BiH, nakon što sam prepustio poziciju u Koordinacionom tijelu, odnosno jesam li se sklonio iz bitke.
Od humanitarne podjele jesam, iz bitke nisam, niti ću.
Nema bjekstva, to u mom životu, pa ni u ratu, nikad nije bilo opcija. Znači, nema razloga da posao ministra, koji je bazično važan u ovakvim vanrednim situacijama, ne nastavim raditi u punom kapacitetu i s maksimalnom energijom i punim srcem.
Uostalom, da bih mu se još više posvetio, sklonio sam se s posla koji više nije strateški i koji mogu raditi i drugi menadžeri. Zbog ljudi koji iskreno vide i poštuju moj rad, objavljujem izvorni tekst mog dopisa gospodinu Tegeltiji.
Slobodan sam zamoliti pažnju na posljednja tri pasusa.
Tu je sve jasno!
Nema uzmicanja, narod, životi i zdravlje naših građana, što manje bolesnih i mrtvih, pa i naša savjest da smo učinili ama baš sve što je u našoj moći, na prvom su mjestu.
Nema razloga da se o tome brinu opozicione hijene, koje čak i u ovoj općoj i neviđenoj borbi na život i smrt, samo bolesno razmišljaju kako da se vrate u nedavno izgubljene fotelje.
