Nema više našeg velikog Avduke, prema kojem su naša država i društvo znali da budu nepravedni: danas se navršava dvije godine od odlaska našeg Abdulaha Sidrana, velikog pisca, velikog pjesnika, čovjeka koji je svojim stvaralaštvom ostavio izuzetno rijedak međunarodni pečat kreativnosti.
Bili smo prijatelji još prije rata, tokom cijelog rata u opkoljenom Sarajevu i, naravno, sve do njegove smrti. Danas ga s pravom slavimo svi, ali je bilo perioda kada su država i društvo u egzistencijalnom smislu bili vrlo nepravedni prema njemu.
Veliki i društveno odgovorni „Avaz“ ponekada je premoštavao te ne male probleme. I ova fotografija je nastala kao dokaz jednog napravljenog galantnog dogovora između nas dvojce. Nećemo o detaljima, ali hoćemo o Avdi. Znao je i poštovao znanje i uspjehe drugih. I, radovao im se.
Tako je bilo i u mom slučaju, kada mi je na poklon donio lijepo uramljenu svoju pjesmu, kao priznanje za moj graditeljski rad. Vrlo je kratka:
„Naš Gospodar
učini
da se sasuši
i ruka i duša
onog koji ruši
Obiljem
na Oba Svijeta
Naš Gospodar
nagradi
onog koji podiže
i gradi“
Abdulah Sidran 15.10.2009. godine „Avaz“
Od tog datuma, Avdin poklon ima počasno mjesto na zidu u mom kabinetu.
