Ovih dana su predstavnici BH Telekoma i „United Group“ šturim saopćenjem pompezno obavijestili javnost da državni telekom (koji ima i mali postotak privatnih dioničara) kupuju kompaniju više nego osporavanog Dragana Šolaka kao navodno veliki razvojni posao.
Ipak, podrška navodnom razvojnom potezu BH Telekoma postaje upitna. Jer, nakon što su rekonstrukciju tramvajske pruge u Sarajevu, odnosno cijenu i ugovore sa izvođačima, suprotno zakonu proglasili tajnom ili nakon što su odluku o minimalcu skrivali čak i od pojedinih ministara u Vladi FBiH, nakon što mjesecima sramno i protivzakonito skrivaju krivce za masovnu smrt u Jablanici, aktuelna vlast sada isti scenario ponavlja i u slučaju eventualne kupovine posrnulog Šolakovog „Telemacha“.
Građanima Federacije još niko nije saopćio zašto su dogovori sa Šolakom toliko tajni, jer nije u pitanju nikakvo međunarodno nadmetanje ili tender da bi se objavljivanjem cijene nešto važno otkrilo konkurentima. U ovom slučaju, što je zaista ekonomski indikativno, konkurenata uopće – nema!
Zato SBB javno pita zašto direktor BH Telekoma Amel Kovačević, nije našao za shodno da vlasnicima/građanima Federacije BiH otkrije ogromnu cijenu i uslove cijelog posla – a u pitanju su, kako se tvrdi, stotine miliona KM – ko je i gdje i kada vodio pregovore, da li je u pregovaračkom timu BH Telekoma bilo eksperata, članova Nadzornog odbora ili nekog iz nadležnog federalnog ministarstva i kakva je njegova, Kovačevićeva uloga u svemu tome?
SBB traži da vrijednost ukupnog posla mora biti blagovremeno i unaprijed predočena javnosti i, naročito, onoj stručnoj, sa svim elementima ugovora.
Sve drugo će biti u sferi netransparentnog, odnosno sumnjivog posla, koji je bliži sferi prepoznatljive korupcije i rastaljivanja po raznim Djevičanskim ostrvima i sličnim destinacijama bijelosvjetskih finansijskih prevara na mogućoj višemilionskoj razlici između realne tržišne i stvarno isplaćene cijene, koju, zbog tajnovitosti postupka, niko neće moći neovisno iskontrolirati do aktiviranja nadležnog tužilaštva.
BH Telekom je jedan od rijetkih izuzetno vrijednih resursa koji je ostao u vlasništvu države. Zato svi imaju pravo i obavezu da brinu o njegovoj budućnosti.
I, tome da se brzopletim zaduživanjima kod komercijalnih banaka i stavljanjem kompletne imovine pod hipoteku ta firma za nekoliko godina ne dovede u poziciju da neće moći da vraća podignute kredite u svrhu tobožnjeg razvoja i da će potom njeni vlasnici postati banke.
Nije teško pretpostaviti da će te iste banke kasnije, za nekoliko godina, za bagatelne iznose preostalog duga prodati BH Telekom istom ili drugim šolacima i završiti posao do sada stopirane privatizacije „zlatne koke“ Federacije.
